Mother,

I have pasts inside me,

I did not bury properly.

Some nights,

your daughter tears herself apart

yet heals in the morning.

Majko, mozda me je cekao bolji zivot s tobom. Da li vidis kakva sam osoba postala? Tvoje odsustvo me je ucinilo jakom. Najteze stvari mogu nositi na svojim ramenima, moje noge mogu ici najgorim putevima, moje ruke od nista mogu napraviti nesto, moje srce ne zna za mrznju. Majko, nema te vise od 15 godina. Ne znam sto mi je doslo da sam u zadnje vrijeme obavijenom tugom sto te nema, sto ne mogu osjetiti tvoju blizinu, osjetiti tvoj glas. Ipak sam te oplakivala prije vise od 15 godina. Period tuge nakon tvog neocekivnog ruznog odlaska je prosao. Zivot mora ici dalje.

Majko, da se nesto sutra desi i da nestane svaka osoba koju znam, da ostanem bez icega sto pripada mom imenu, ja sam sposobna da se dan poslije saberem i da opet od 0 krenem. Razvila sam sarenu paletu vjestina koje ce mi to omoguciti. Tokom mog malo duzeg studiranja sam se nekako morala drzati iznad vode.

Ja mogu sve, ja sam vrijedna svog dosadasnjeg uspjeha. Sve sto radim mogu sama postici. Totalno sam neovisna od drugih osoba, ipak se naravno odlucujem da imam prijatelje u mom zivotu koje zaista volim. Ja sam snazna, ja sam voljena. Ali majko, ja vise ne zelim biti snazna…